Tranzicija

Ljubljana je postsocijalistički grad  koji kreće putem održive preobrazbe. Nakon sloma socijalizma 1991. godine gradsko je središte, u procesu prilagođivanja kapitalističkom uređenju i uvjetima slobodnog tržišta, počelo zaostajati i prazniti se na račun intenzivnog razvoja predgrađa. U periodu tranzicije grad se gradio manje-više automatski, urbanizam je slijedio investicijske inicijative te im je bio od pomoći pri realizaciji. To je bio prividni urbanizam koji razvoj nije usmjeravao, već ga je samo slijedio i servisirao. Zbog preusmjeravanja razvoja prema gradskom rubu nisu izvedeni brojni infrastrukturni i drugi razvojni projekti od strateškog značenja. Radi koncentracije trgovačkih i uslužnih djelatnosti u velikim trgovačkim centrima u predgrađu, postupno je počela propadati trgovina u gradskom središtu. Upravo tako je i industrija iz zaleđa gradskog centra počela propadati i seliti se na gradski rub. Od 1995. godine iz grada je, uglavnom u susjedne općine, iselilo više od 20 000 stanovnika. Posljedice tog iseljavanja osjećaju se u kritičnim prometnim i ekološkim prilikama: više od 100 000 dnevnih migranata autom dolazi u grad zbog posla, škole, kupovine i raznih drugih obaveza.